Ugostiteljska ostava je posebna, odnosno specifična, upravo zbog toga što je nije potrebno ugovarati, već se podrazumijeva. Ugostitelji tako odgovaraju za nestanak, uništenje ili oštećenje stvari koje su gosti donijeli, ali  najviše do deset tisuća kuna

Ugostitelji koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate tražbine za smještaj i ostale usluge

Ono što vrijedi za ugostiteljske objekte, vrijedi jednako za bolnice, kazališta, kina, kola za spavanje, garaže, organizirana kupališta, kampove, prodajne prostore i sl

Sinjorina mi se požalila da je u jednom našem discu ostala bez kaputa. Naime, na ulasku ga je predala u garderobu, uredno platila čuvanje i dobila tiket s rednim brojem. No, kad je išla doma kaputa nije bilo. Ženske osobe kojoj ga je predala nije bilo, a mladić koji je bio tu potražio ga je, očito nije ga našao, rekao 'žao mi je, nema ga tu' i to je to. Nikom ništa.

- Na koncu je meni bilo neugodno što ga gnjavim, jer ima posla preko glave. Znam da nije on kriv. Ali djevojke kojoj sam ga predala nije bilo, a i da jest ne znam bi li bilo neke velike razlike. Pa često se to događa. Moja je prijateljica jednom tako ostala bez šala i rukavica. Isto nikom ništa. Bilo bi mi logično da na neki način refundiraju štetu, možda nekim novčanim iznosom ili barem besplatnim ulazom par mjeseci - zaključila je ova sinjorina.

I ne samo da bi bilo logično, već im je to zakonska obveza! Naime u Zakonu o obveznim odnosima poseban je dio posvećen Ugovoru o ostavi, a u okviru toga regulirana je posebna, ugostiteljska ostava. Ona je posebna, odnosno specifična, upravo zbog toga što je nije potrebno ugovarati, već se podrazumijeva. Ugostitelji se tako smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak, uništenje ili oštećenje, ali  najviše do deset tisuća kuna. Dakle, umjesto kaputa koji je nestao ova bi sinjorina od vlasnika lokala trebala dobiti njegovu novčanu protuvrijednost.

Umjesto torbe-novac!

Ugostitelj je načelno dužan primiti na čuvanje novac, dragocjenosti, vrijednosne papire i druge vrijedne stvari koje gost donese i hoće mu ih predati na čuvanje. No, ne mora preuzeti tu obvezu ako ne raspolaže prikladnim prostorijama za njihov smještaj, ako su u odnosu na vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta od prekomjerne vrijednosti, ako su opasne, glomazne
ili ako njihovo čuvanje prelazi njegove mogućnosti iz kakva drugoga opravdanog razloga.
Ako ugostitelj neopravdano odbije primiti stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju gost zbog toga pretrpi. Npr. ne omogući vam se da u garderobi, koju noćni klub ima i koja je adekvatna, ostaviti torbu, pa vam je netko ukrade iz separea. Načelno, ugostitelj bi vam u tom slučaju, po zakonu, trebao isplatiti novčanu protuvrijednost torbe. E sad biste li se vi na sudu uspjeli u tužbenom zahtjevu i namiriti? Malo je za vjerovati da bi s ugostiteljem uspjeli postići dogovor. Takve sudske prakse, istini za volju, baš i nema.

Zakon precizno definira koje su to stvari koje gost donese u ugostiteljski objekt, a smatraju se predmetom ugostiteljske ostave. Nabrojene su tako: stvari koje se nalaze u ugostiteljskom objektu za sve vrijeme dok gost ima smještaj u njemu, stvari koje se nalaze izvan ugostiteljskog objekta na mjestu koje je ugostitelj odredio ili uzeo pod svoj nadzor, odnosno nadzor osoba za koje on odgovara za sve vrijeme smještaja, stvari nad kojima ugostitelj ili osoba za koju odgovara preuzima nadzor u ugostiteljskom objektu ili izvan njega u razumnom vremenu prije ili poslije vremena smještaja.
Zakon, također, navodi pojedine stvari koje se ne smatraju predmetom ugostiteljske ostave, odnosno za koje se ostava posebno treba ugovoriti. To su vozila, stvari u njima i žive životinje. Za navedeno se ugostitelj ne smatra ostavoprimcem, tako da za nestanak i uništenje ne odgovara. Osim ako se, ponavljam, ostava posebno ne ugovori.

Tko je kriv?

Gost je dužan prijaviti nestanak, uništenje ili oštećenje stvari čim dozna za njih, inače ima pravo na naknadu samo ako dokaže da je šteta nastala krivnjom ugostitelja ili osobe za koju on odgovara. Odgovornost je isključena ako su stvari nestale, uništene ili oštećene okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, uzrokom u stvari, ponašanjem samog gosta, ili ponašanjem osoba koje je on doveo ili koje su mu došle u posjet. Eto da su npr. sve stvari u garderobi izgorjele u požaru kojega je uzrokovala neugašena cigarata, a nije utvrđen krivac, ugostiteljski objekt svakako neće imati obvezu isplatiti gostima naknade štete. Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje te ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on odgovara. Dakle, pretpostavimo li da je djevojka koja je primila kaput na čuvanje, isti zabunom dala nekoj drugoj sinjorini, a ovu je pogustao pa se nije žalila, ona je kriva. Prema tome, ugostiteljski objekt, odnosno vlasnici, sinjorini koja je ostala bez kaputa dužni su naknaditi štetu, a hoće li se i ako da -  kako oni razračunati sa svojom djelatnicom to je njihova interna stvar. Hoće li joj smanjiti plaću ili je samo opomenuti - to s odgovornosti koja proizlazi iz ugostiteljske ostave nema baš nikakve veze.

Ugostitelji koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate tražbine za smještaj i ostale usluge. Nemaju nikakav pravni učinak ugovorni uglavci i objave istaknute u prostorijama ugostitelja kojima se isključuje, ograničuje ili uvjetuje njegova odgovornost za stvari koje su gosti donijeli. Odredbe o ugostiteljskoj ostavi na odgovarajući se način primjenjuju i na bolnice, kazališta, kina, garaže, organizirana kupališta, kampove, prodajne prostore i sl.

Ugovor o ostavi
U pravilu se ostava ugovara i to samo za pokretne stvari. Dakle, ugovor o ostavi možete sklopiti za motor, ali za kuću ne možete!

Ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. Ugovor o ostavi može valjano sklopiti u svoje ime i osoba koja nije vlasnik stvari, i ostavoprimac je dužan vratiti joj stvar, osim ako bi doznao da je stvar ukradena. Npr. netko vam ostavi na čuvanje televiziju za koju saznate da je ukradena. Umjesto ostavodavcu televiziju ćete u tom slučaju, jasno, predati policiji. O svim promjenama koje bi primijetio na stvari i o opasnostima da bude oštećena, ostavoprimac je dužan obavijestiti ostavodavca. Ostavoprimac ne može bez pristanka ostavodavca ili bez nužde predati povjerenu mu stvar drugome na čuvanje, inače odgovara i za njezinu slučajnu propast i oštećenje. Ostavoprimac nema pravo uporabe stvari povjerene mu na čuvanje.
Ostavoprimac je dužan vratiti stvar čim je ostavodavac zatraži, i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari. Ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca naknadu troškova opravdano učinjenih radi očuvanja stvari te naknadu štete koju je imao zbog ostave.
Komu je stvar povjerena u slučaju kakve nevolje, na primjer u slučaju požara, potresa, poplave, dužan ju je čuvati s povećanom pažnjom.