Da zabune ne bude, samo je od ukupnog broja onih koji su ostali bez posla u Dubrovniku njih 14 sezonaca, više od polovice - 215 je ostalo bez posla zbog neproduljivanja ugovora na određeno vrijeme, a 134 je dobilo otkaz. Očekivano najviše je otkaza u ugostiteljstvu i hotelijerstvu ili kako se vodi na Zavodu - djelatnosti pružanja usluga smještaja te pripremanja i posluživanja hrane - posao je izgubilo 127, a neslavno druga je trgovina gdje je bez posla ostalo njih 81

Prema nekim zapadnim ekonomistima institucija stalnoga zaposlenja ne postoji, čak ima i mišljenja da kada netko ima stalni posao ne treba se previše truditi. Jednostavno u poslu ostaju konkurentniji i motiviraniji, a poslodavcima je u interesu te radnike zadržati i time ostvarivati profit - iznio je Ivan Jelčić. Dodajmo, da u relativno sređenim zapadnim ekonomijama i zakonodavstvima. No ipak priznaje da kratkoročno ima poslodavaca koji će zapošljavati manje ljudi, a davati im više posla, no dugoročno nitko kod njih neće željeti raditi i to će se odraziti i na njegovu zaradu

Piše: Marija BIKIĆ
Snimio: Tonći PLAZIBAT

716 ljudi u Dubrovačko - neretvanskoj županiji je samo u siječnju 2010. godine ostalo bez posla! U Dubrovniku ih je više od polovice - njih 378! A brojke će rasti, jer dio njih još nije ušao u sustav - jer su primjerice u otkaznom roku (troje zaposlenika u Grand hotelu Argentina), a nisu ubrojene ni najave otkaza - u GP Dubrovnik, Atlasu... Čak je i pročelnik dubrovačkoga HZZ-a Dasen Jasprica upozorio kako je nezaposlenost ekstremna (raste od 19 posto) te da joj se ne vidi kraj. A brzo rješenje i skori izlaz ne vidi mr. sc. Ivan Jelčić, ekonomski stručnjak i predavač na Sveučilištu u Dubrovniku. Zvono za uzbunu očigledno je zvonilo i puno prije (baš kao prije skoro jednog stoljeća na Titanicu) no većina se oglušila, a jednostavnoga i brzog rješenja nema.

, znanstvenici

Da zabune ne bude, samo je od ukupnog broja onih koji su ostali bez posla u Dubrovniku njih 14 sezonaca, više od polovice - 215 je ostalo bez posla zbog neproduljivanja ugovora na određeno vrijeme, a 134 je dobilo otkaz. Očekivano najviše je otkaza u ugostiteljstvu i hotelijerstvu ili kako se vodi na Zavodu - djelatnosti pružanja usluga smještaja te pripremanja i posluživanja hrane - posao je izgubilo 127, a neslavno druga je trgovina gdje je bez posla ostalo njih 81. Statistika je pokazala da od otkaza nitko nije zaštićeni ni izuzet, ni žene, ni znanstvenici, ni radnici s osnovnim ili strukovnom školom. Neravnopravnost među spolovima koja vlada prilikom zapošljavanja (doduše nije službeno potvrđena) očita je i kod otkaza, više ih je podijeljeno ženama - 241 žena je ostala bez posla, 22 stručnjaka i znanstvenika, 26 inženjera... i to samo u trideset dana i u Dubrovniku.

Kako je rekao Vedran Kastrapeli, stručni savjetnik za analitiku, statistiku i informatiku Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, najviše osoba je došlo na Zavod zbog neproduženog ugovora na određeno vrijeme - njih 56,9 posto, a zbog poslovno uvjetovanog otkaza 35,4 posto od ukupnog broja prijavljenih.

Jedan po jedan...

- Što se tiče tvrtki koje su otpuštale radnike u siječnju 2010. uglavnom prevladavaju ugostiteljski i trgovački obrti s pojedinačnim otkazima - naveo je Vedran Kastrapeli. Donosimo ih redom: 156 iz uslužnih i trgovačkih zanimanja, 85 iz kategorije jednostavna zanimanja (primjerice čistačice, pomoćno osoblje), 56 uredskih i šalterskih službenika, 22 stručnjaka i znanstvenika, 26 inženjera, tehničara i srodnih zanimanja, 18 iz zanimanja u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji, njih 11 rukovatelja strojevima i vozilima, te jedan iz djelatnosti poljoprivrede, ribarstva, šumarstva. A da situacija bude gora najbrojniji otkazi su u djelatnosti od koje ne samo da se očekuje spas u ovoj kriznoj godini, već su godinama na vrhu deficitarnih zanimanja (slastičari, kuhari i konobari). A za kraj analize ili boje reći početak kraja podvučenoga crvenim na stranicama istoga dubrovačkoga Zavoda za zapošljavanje desetci su oglasa za posao, naravno velikom većinom upravo u djelatnosti koja je nateže pogođena otkazima - turizmu. Radnu snagu, je li još uvijek potrebno reći isključivo sezonsku (uz rijetke napomene mogućnosti stalnoga zapošljavanja, primjerice restoran Poklisar) traže i velike hotelske kuće poput cavtatske Croatije, JLH- a i Dubrovnik Babin kuka. A da ne zaboravimo i napomenu da će se situacija kada većina hotela, pansiona i restorana na jugu ponovno otvori svoja vrata (malo? i privremeno) poboljšati jer će dio nezaposlenih naći posao - naravno sezonski! I tako ponovo će raditi kao najamna radna snaga do kraja (sve kraće) sezone, a od jeseni i zime novo suočavanje sa zahvalom poslodavca i obećanjem (možda) zaposlenja za iduću sezonu, a onda sve ispočetka.

Zakrpe

- Situacija jest zabrinjavajuća. Ovakvom stanju je prvenstveno doprinijela kriza i to naša, domaća. Naime, ove brojke o nezaposlenosti stvaraju nesigurnost i kod onih koji imaju posao, a onda zbog toga manje troše, manja potrošnja u konačnici znači i još novih otkaza. A upravo je poticanje potrošnje jedna od glavnih pokretača proizvodnje i put prema izlasku iz krize - kazao je Ivan Jelčić.

Koliko je to bitno pokazuju primjeri Amerike koja je svoje građane na potrošnju stimulirala dajući im 500 dolara, a umirovljenicima poklanjajući 300, dok je Njemačka vlada za svaki kupljeni auto donirala još dvije tisuće eura

- Hrvatski proračun ne bi mogao podnijeti ovakva izdavanja, a osim toga postavlja se pitanje bi li time više stimulirali kupnju stranih proizvoda i još više povećali uvoz. U nas se išlo drugim smjerom pa su povećana davanja građana (PDV i krizni porez), vjerujem nakon dobrog promišljana i analiza. No to je ponovno imalo učinak na potrošnju, jer oko 250 kuna koliko dodatno izdvaja prosječni građani ima manje, to je štruca kruha dnevno manje, pekar manje peče, pa mu ne treba zaposlenik više... - naveo je začarani krug Ivan Jelčić.

- Imamo samo dugoročna rješenja, a kratkoročna su „zakrpe". Naime trebali bi produžiti sezonu na cijelu godinu i istovremeno se okrenuti i drugim načinima proizvodnje, ne da smo isključivo okrenuti turizmu. Ne moramo raditi velike tvorničke hale, ima i drugih načina. No treba o svemu pomno razmisliti - primjerice koji je to oblik turizma koji bio najbolji za cijelu godinu. Sportski i vjerski ili kulturni, a tu malo lutamo. Malo bi golf (a što ako pada kiša po nekoliko tjedana kao sada), pa bi malo neki drugi oblik. Uz sve to tu je prometna izoliranost - iznio je Ivan Jelčić. Prijedlozi nisu novi ni revolucionarni i otprije su poznati, ali su vjerojatno spasonosni, no za njih treba vremena. A i vremena smo imali jer, kako je prokomentirao Ivan Jelčić, „trebali smo kada nam je bilo najbolje razmišljati da uvijek neće biti tako i pripremiti se za to". Doduše asocira na onu Titovu: "živite kao da će sto godina biti mir, a pripremajte se kao da će sutra biti rat" (u ovom slučaju za svakoga gosta).

Ma koji stalni posao?

Što se pak tiče sezonalnosti posla Ivan Jelčić je ponudio i drugačije viđenje.

- Prema nekim zapadnim ekonomistima institucija stalnoga zaposlenja ne postoji, čak ima i mišljenja da kada netko ima stalni posao ne treba se previše truditi. Jednostavno u poslu ostaju konkurentniji i motiviraniji, a poslodavcima je u interesu te radnike zadržati i time ostvarivati profit - iznio je Ivan Jelčić. Dodajmo, da u relativno sređenim zapadnim ekonomijama i zakonodavstvima. No ipak priznaje da kratkoročno ima poslodavaca koji će zapošljavati manje ljudi, a davati im više posla, no dugoročno nitko kod njih neće željeti raditi i to će se odraziti i na njegovu zaradu. Isto je tako činjenica da je dio poslodavaca u turizmu iskoristio krizu i smanjio plaće, a tu se također stvorio prostor za špekulacije jer uvijek se direktori, šefovi i drugi nadređeni mogu pozvati na rastuću nezaposlenost po sustavu: „ako ti nećeš, pogledaj koliko ih ima na burzi".

- Analizirajući brojke o nezaposlenosti najveći je pritisak nezaposlenih u trgovini i turizmu. Prvo će se oporaviti kada se počne više trošiti. A početkom predsezone bit će manje nezaposlenih i u turizmu pa će brojke biti ugodnije. No samo privremeno. Treba stimulirati turizam jer kod nas dolaze strani gosti pa je naš turizam izvozna grana, dobar primjer za to je potez Dubrovačko-neretvanske županije oko poticaja za strane touroperatore, dobiju poticaj, mogu staviti nižu cijenu pa će gost prije doći - zaključio je Ivan Jelčić.

Pa kada se sve na kraju zbroji: procjena ekonomskih stručnjaka, kapitalizam koji očigledno još divlja, a (većina) poslodavaca to (je) dobro iskoristila, nesklonost zajedničkom djelovanju, poprilična bahatost prema cjenovnoj politici, te uglavnom deklarativan odnos lokalnih i državnih vlasti prema „nezaposlenim" brojkama, u Dubrovniku bi mogli još duže vrijeme raditi pola godine, a možda i kraće, a ostatak biti „samo" broj u sve dužoj statistici nezaposlenih. Dok nas voda koja je prešla grlo skroz ne utopi.