Puno je onih koji su se zaljubili na poslu. A slijedom toga i puno onih koji su takvu ljubav okrunili brakom. Donosimo vam dvije različite, a opet u jednu ruku slične priče, naših sugrađana, bračnih parova, koji rade zajedno. Nikolina i Srđan Obad pjevaju u grupi Valetudo, dok Morana i Alan Šimunović zajedno rade u dubrovačkom dopisništvu HTV-a

Pišu: Marijana Aksić Vitković i Renata Debeljak

Snimio: Tonči Plazibat

SRĐAN I NIKOLINA OBAD

Zajedno pjevamo i smijemo se

Iako imaju druge poslove kojima zarađuju za život, jedan posao-hobi-ljubav veže bračni par Nikolinu i Srđana Obada. Njihova zajednička ljubav je glazba, pa tako već nekoliko godina zajedno pjevaju u dubrovačkoj grupi Valetudo.

- Našli smo se u glazbi, ali i u masi drugih stvari, bacamo parangale, kuhamo zajedno, smijemo se, pjevamo - kaže Nikolina. Upoznali su se prije 13 godina na Banjama.  

- Kada smo se upoznali ja sam se bavio glazbom, ona je išla u Muzičku školu, svirala violinu. Kako sam ja uvijek bio s gitarom napravio sam jednu pjesmu, pokazao joj i htio je impresionirati, a onda je ona zajedno sa mnom počela pjevati tu pjesmu i rekao sam joj 'pa gdje si ti bila do sada'. Tada smo vidjeli da nam glasovi pašu i nastavili pjevati zajedno - ispričao je Srđan. Valetudo je nastao kasnije. Događa se da im se razmimoilaze mišljenja u glazbi, a bend presudi koja je opcija bolja. Što se tiče glasova dogovore se tko će što interpretirati, ali to je uvijek u službi pjesme.

Funkcioniraju li bolje na sceni ili u privatnom životu?

- To je sve povezano, ako taj dan nismo dobro funkcionirali osobno, onda se ta napetost nekada osjeti i na probama, ali općenito, da ne funkcioniramo dobro zajedno, ne bismo dobro funkcionirali ni na sceni. Mi se odlično nadopunjujemo i to je dobra stvar - govori Nikolina.

Puno toga vole raditi zajedno, a glazba im kao zajednička zanimacija daje puno tema za razgovor, često i doma znaju sjedati s gitarom i vježbati. Nikolina i Srđan su i veliki ljubitelji životinja pa joj je za jedno Valentinovo doma donio mačku s mačićima, koje su spasili i udomili. Ovih su dana udomili i psa, jer su ga kao aktivisti Društva za zaštitu životinja trebali preuzeti iz Metkovića, ali su ga umjesto na Žarkovicu odveli doma. Dosta vremena provode u prirodi, imaju barku pa često idu zajedno na ribanje. Vezuje ih, dakako, i njihova 5-godišnja kći Lucija, koja na pitanje tko bolje pjeva, mama ili tata, odgovara: ''mama i tata'', a najdraža joj je njihova pjesma 'Otočić zeleni'. Oni pak ističu kako se bez velike pomoći dvije none, koje ''uskoče'' i pričuvaju Luciju, ne bi mogli zajednički baviti glazbom.

A je li Srđan Nikolini ikada napisao pjesmu?

- Ne. Vazda me pita kad ću joj napisati pjesmu, a ja joj na to kažem - kad me ostaviš. Nekako, kad sve štima, kada je sve super, onda nema inspiracije. Inspiracija se uglavnom događa u kaotičnim situacijama.

- Mogu živjeti i bez pjesme - dodaje Nikolina, te kaže: Nama je cijeli zajednički život smijeh, a to je najbolji pokazatelj da sam odabrala pravu osobu i nikada nisam požalila.

MORANA I ALAN ŠIMUNOVIĆ

Na poslu smo isključivo kolege!

Da je puno više prednosti nego nedostataka kada radiš zajedno s bračnim partnerom, a pogotovo u novinarskoj profesiji, smatraju i bračni par te naravno i kolege, novinarka u dubrovačkom dopisništvu HTV-a Morana Baričević-Šimunović i njezin suprug Zagrepčanin Alan Šimunović koji u istom dopisništvu radi kao snimatelj. Morana i Alan su nas ugostili u svom domu na Montovjerni, otkrivši nam pritom kako su se upoznali, jesu li povukli čvrstu crtu između posla i privatnog života te koje su još prednosti kada radiš zajedno s bračnim partnerom. 

- Upoznali smo se prije 8 godina kada sam kao kamerman iz Zagreba došao snimati Porin u Dubrovniku. Nakon toga bi tu i tamo razmijenili sms poruke, ali je prošlo 3 godine kako smo se ponovo vidjeli. Nedugo nakon toga smo prohodali, a naša veza je bila najprije na relaciji Dubrovnik-Zagreb, jer sam ja i dalje radio u Zagrebu. No, kada je sve postalo puno ozbiljnije, odvagnuli smo gdje nam je bolje živjeti i shvatili smo da život u Dubrovniku daje puno više vremena koje možemo posvetiti obitelji, dok je život u Zagrebu puno intenzivniji i brži, kaže Alan koji se potom zbog Morane preselio u Dubrovnik. Kada su shvatili da će raditi zajedno, Morana priznaje kako je najprije bila opterećena time, jer nije znala kako će sve skupa funkcionirati, da su i doma i na poslu zajedno.

- S jedne strane to i nije tako loše, jer u svakom momentu znaš gdje ti je muž, kaže duhovito Morana dodajući kako određene prednosti nosi i to što se puno bolje razumiju u nekim stvarima glede posla. S druge strane se ipak ne može povući crtu između privatnog i poslovnog života, jer se u novinarstvu radi i blagdanom, vikendom, a tu su i iznenadni odlasci na teren. Da se Alan bavi nekim drugim poslom, sigurno ne bi imao toliko razumijevanja, kaže Morana.

Iako se na poslu trude funkcionirati kao kolege, Morana se ipak prisjeća jedne zanimljive anegdote.

- Kada smo već bili u braku, jedna naša bivša kolegica koju smo često sretali na terenu, nije znala da smo u braku i vidjela nas je jednom na nekom koncertu na koji smo došli privatno. U jednom momentu nam je prišla i upitala nas jesmo li mi možda muž i žena, kada smo joj odgovorili da jesmo, ona kaže kako je već pomislila da 'ljubakamo' sa strane, jer je vidjela da oboje imamo vere. No, ipak se nismo varali, kažu uz smijeh Morana i Alan. Drago im je da drugi ipak ne mogu odmah skužiti da su muž i žena, jer smatraju da je to njihov privatni život. Alan kaže kako se na poslu uvijek trude funkcionirati skroz poslovno te da se zna hijerarhija, pa nema nikakvih svađa ili ljutnje, povrijeđenog muškog ega... - Ako mi Morana kaže da nešto snimim, ja to jednostavno trebam snimit!, zaključuje Alan dok Morana dodaje kako se sada već razumiju i pogledima što i kako treba snimit, a nekad se već i doma dogovore kako će odradit neki prilog.

Je li ih često zapadne da rade zajedno? - Ja najčešće radim ujutro, a Alanova smjena je poslijepodne, eventualno zajedno radimo popodne kad ima neko događanje koje zapadne mene ili vikende kad zajedno dežuramo. Budući da imamo 2-godišnju kćerkicu Taru, spašava nas 'baka servis', iako nam i raspodjela posla odgovara da budemo s Tarom. No, bez obzira koliko god da smo vremena s njom, uvijek nam je to premalo, dodaju Morana i Alan.

Alan, kojemu je već 20 godina hobi speleologija, kaže da najviše voli snimati dokumentarce dok Moranu najviše oduševljava u novinarskom poslu što se susreće s ljudima i situacijama s kojima se ne bi nikad susrela u nekom drugom poslu. - Ne bi nikad letjela s helikopterom da nismo radili reportažu o požaru na nepristupačnom terenu, a sam let mi je bio zanimljivo iskustvo, kaže Morana dok Alan šaljivo dodaje: - Ma sve je to nije ništa, ali da se Morana ne bavi ovim poslom ne bi upoznala mene!