Oduvijek su Dubrovčani svojoj djeci s radošću davali ime zaštitnika Grada svetoga Vlaha. No, kao da se tradicija u zadnje vrijeme gubi, pa je sve manje djece koja nose ovo lijepo dubrovačko ime. Ipak, nekolicina pripadnika mlađe generacije ponosni su imenjaci našega Parca, a ispričali su nam kako su ime dobili i što im ono znači.

Vlaho Alamat, arhitekt
Uvijek sam bio počašćen što se zovem Vlaho i ponosan na svoje ime, a dobio sam ga po pokojnom djedu. Dok sam studirao u Zagrebu, svatko je po mom imenu znao odakle sam! Volim svoje ime i zato što je tipično za Dubrovnik. Na Parčevu festu cijela obitelj ide zajedno na misu u Grad i na procesiju, a potom na zajednički objed. Iako sam imendan prije proslavljao povećim partyjem za prijatelje, zadnjih godina uglavnom slavim s obitelji, no kako već za sljedeću Festu imam namjeru imendan, nakon obiteljskog okupljanja, proslaviti i u većem društvu prijatelja.

Vlaho Prohaska, glazbenik
Kada sam se rodio, moj otac je bio na brodu. Kako roditelji nisu odmah znali koje bi mi ime dali, jedan očev kolega na brodu predložio je da se zovem Vlaho, jer kao kako bi se drukčije trebao zvati, ako sam već iz Dubrovnika! I tako su me nazvali Vlaho. Moram priznat da u početku nisam baš bio sretan što se tako zovem, jer mi je to ime bilo čudno! A onda kada sam pošao vani, živjeti neko vrijeme u inozemstvu, kada bi nekome spomenuo da sam iz Dubrovnika i kako nosim ime po svecu, zaštitniku Grada koji drži Dubrovnik na dlanu, svi bi se oduševili.

Vlaho Veramenta, barmen
Ime sam dobio po djedu. Jako sam ponosan što imamo to ime jer je jedinstveno i specifično za naš kraj. Iako ima varijacija poput Blaž, imenom Vlaho krste se i časte djeca samo na ovom našem području. Lijepo je dati nekome ime po svecu, a pogotovo kada je to naš svetac zaštitnik  U svakom slučaju lijepo je zvati se Vlaho. Za blagdan svetoga Vlaha tradicionalno se u nas doma skupi familija na svečanom objedu nakon procesije u Gradu.