Kad nam nije na raspolaganju gliser policije barkama prevozimo bolesnika u Brsečine, gdje onda po njega dođe vozilo hitne pomoći. Dok stigne do bolnice zna proći i 4 sata - kazuju Lopuđani. Na Šipanu je isto tako. Na Kalamoti još gore. Na otoku liječnika uopće nema. Da bi policija ili lučka kapetanija brodom uopće mogla izaći na hitnu intervenciju liječnik mora izdati nalog, tako da se prvo brodom odlazi po liječnika na Lopud. A to, jasno, još produžuje ovu, komodno je možemo nazvati otočnu agoniju

Piše: Ivana Mijić Šore

Da Kalamota više nema liječnika, o tome se pisalo. No, to je tek mali djelić golemog problema zdravstvene zaštite kako na Kalamoti, tako i na našim ostalim otocima. Ukazali su nam na njega sami liječnici u Općoj bolnici Dubrovnik itekako svjesni da hitni slučajevi s otoka, zbog loše organizacije, nepostojanja adekvatnog prijevoza posebice za lošeg vremena, njegovog trajanja, te formalnosti, vrlo lako mogu postati smrtni. Eto neki dan žena je u dubrovačku bolnicu stigla 'u zadnji čas' na operaciju slijepog crijeva. Evo što na postojeće stanje kažu ljudi s otoka, koji nerijetko po prvu pomoć moraju u vlastitom 'aranžmanu', barkama, po neveri...

Pričamo li mi o pracu ili čovjeku?

- To je tema o kojoj bi se dalo raspravljati danima, problem koji se godinama provlači. Svaka minuta je bitna, a mi ovisimo o jednom brodu policije koji je zauzet na sto strana i sebi samima. Kad nam nije na raspolaganju gliser policije barkama prevozimo bolesnika u Brsečine, gdje onda po njega dođe vozilo hitne pomoći. Dok stigne do bolnice zna proći i 4 sata - ispričao nam je Lopuđanin Stijepo Mojaš, te dodao kako se u tim hitnim slučajevima u kojima je 'svaka minuta bitna' vrijeme trati na raspravljanje o tome tko će preuzeti odgovornost u slučaju smrtnog ishoda.  

- Prije dvije godine imali smo slučaj stranca koji je doživio srčani udar. Zvali smo hitnu, a oni su se na telefon počeli prepucavati tko će preuzeti odgovornost ako čovjek umre. Pitao sam ih onda 'pa pričamo li mi o pracu ili čovjeku?'
Zdravstvena zaštita trebala bi osigurat brodove koji će prevoziti u hitnim slučajevima. Bilo je priča čak i o helidromima na otocima, ali ništa se godinama nije maklo s mjesta. Uvijek se govori da je takva organizacija cijele Hrvatske. Ali ovaj će se problem kad tad morati početi rješavati - zaključio je Mojaš.

Tajnik mjesnog odbora Suđurađa Matija Krmek, jednog od dva veća naselja na Šipanu kazao nam je kako je za 400-tinjak stanovnika ovog otoka stanje 'isto tako'.
- Postoji ugovor s dva ministarstva  unutarnjih poslova i prometa i veza, međutim kad treba odvesti pacijenta to traje dugo. Eto kad je bio slučaj onog ubojstva Francuza u Šipanskoj luci 4 ure je trajao put do bolnice. Pa ja sam neki dan kad mi je ženi pozlilo slučajno trefio prijatelja s gliserom, koji nas je prebacio do Grada. A obično se takve stvari dogode kad je fortuno. Trebalo bi poraditi na tome da se postigne dogovor da pacijent dođe što prije do bolnice. Ovako to traje u prosjeku 3 sata, što je previše vremena u takvim situacijama. Prvo treba tražiti liječnika da bi postavio dijagnozu da se radi o hitnom slučaju da bi se uopće moglo zvat policiju ili lučku kapetaniju da pošalju brod i na to lutanje potroši se puno vremena, čekat dok brod stigne, pa onda dok se preveze do kopna, iznese na rivu i prebaci u vozilo hitne pomoći, pa doveze do bolnice... -  ispričao nam je Krmek.

Po doktora na Lopud

Ipak, Lopuđani i Šipanci za razliku od stanovnika Kalamote imaju liječnika na otoku. Od kada je ovaj najjužniji naseljeni hrvatski otok, samo 3 kilometra udaljen od Dubrovnika, prije tri mjeseca ostao bez liječnika, kojeg se eto više nije moglo plaćati, bolesnicima je na raspolaganju liječnik sa susjednog Lopuda. Da bi policija ili lučka kapetanija brodom uopće mogla izaći na hitnu intervenciju liječnik mora izdati nalog, tako da se prvo brodom odlazi po liječnika na Lopud. A to, jasno, još produžuje ovu, komodno je možemo nazvati otočnu agoniju. I bez obzira što je u određenim slučajevima svakom laiku posve jasno da je riječ o hitnom slučaju, nema zaobilaženja pravila da bez liječničkog naloga nema broda, a bez broda nema ni pomoći.

Iz Lučke kapetanije, ako zovemo bez da je liječnik izdao nalog, naprosto nam kažu da nismo kompetentni da prosuđujemo je li slučaj hitan ili ne. Tako vam je nedavno žena imala napad slijepog crijeva i svakom laiku bilo je jasno da treba što prije u bolnicu. No, moralo se po proceduri. Brod lučke kapetanije išao je po liječnika na Lopud i tek kad je on došao na Kalamotu i potvrdio da je slučaj hitan, nju se prevezlo u bolnicu. Na operaciju je stigla, rekli su, u zadnji čas. Što da vam kažem, stanje je katastrofalno - zaključio je tajnik mjesnog odbora Kalamote Cvijeto Musladin.

Blaženi Split

I dok Elafitski otoci, odnosno njihovi stanovnici, muku muče s hitnom pomoći, ako se pomoć do koje se stigne nakon par sati uopće može nazvati hitnom, na Lastovu ovih problema nema. Iako upravnom podjelom pripada našoj županiji, ovaj otok koji broji 800-tinjak žitelja gravitira Splitu.

- Ne pamtim da smo imali problem s pružanjem hitne pomoći, bez obzira na vremenske prilike. Ako je hitnoća prvog reda zovemo Split i oni odmah šalju helikopter, a ako nije toliko hitno bolesnik se prebacuje katamaranom - kazala nam je liječnica lastovske ambulante Nela Miše.

Svak' o svom poslu!

Neki od otoka, kao što je Kalamota, administrativno pripadaju Gradu, dok su neki, kao što je Lopud, zasebna općina u sastavu Županije. O problemima hitne pomoći do koje Otočani teško i dugo dolaze porazgovarali smo stoga s gradonačelnikom Androm Vlahušićem i županom Nikolom Dobroslavićem.

- Kad sam bio ministar napravio sam ambulantu na Kalamoti, jer je to bilo u mojoj nadležnosti. Grad, pa tako ni ja kao gradonačelnik, nije odgovoran za zdravstvenu zaštitu. Tako da se s tim problemima mora pozabaviti primarno država, a potom županija, jer je to u njihovoj nadležnosti. A grad će vrlo rado pomoći i financijski i ako treba na drugi način. Svatko se treba baviti svojim poslom i snositi odgovornost, kako za ono što je napravljeno, tako i ono što nije napravljeno - rekao nam je Vlahušić.

Iz razgovora sa županom zaključujemo kako stvari, barem u skoroj budućnosti, neće na bolje. Jer, kako ističu i gradonačelnik i župan, promjene bi primarno trebala inicirati država.

- Radi se o mreži zdravstvenih ustanova koje su definirane standardima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tako je HZZO propisao koliko stanovnika mora biti da bi na određenom području bila otvorena ambulanta s liječnikom. Na žalost to nije uvijek najbolja mjera za potrebe našeg pučanstva, posebno otočnog. Županija to nadopunjava na dva načina. U ljetnim mjesecima organiziraju se ambulante za turiste koje onda, jasno, koristi i stanovništvo. I drugo, postoje slučajevi gdje se određene institucije pojavljuju kao inicijatori otvaranja ambulanta i Županija tu izlazi u susret sa sufinanciranjem. Takav je bio slučaj na Koločepu, no onaj tko je to inicirao prekinuo je financiranje, a Županija na žalost nema dostatno sredstava kako bi financirala sama. Na žalost ne može se uvijek osigurati željeni standard zdravstvene zaštite, ali svi skupa pokušavamo premostiti ovakve probleme, ako je to moguće - kazao nam je Dobroslavić.