Službeno je
zabilježeno da su se jaslice počele ovako praviti 1034. godine, i to od drva i
papir-mašea. Smislio ih je Rafo Capurso, a oslikao samouki slikar brat Ambroz
Testan, a on je naslikao i anđele koji vise iznad jaslica. Njihova sadašnja
veličina je 6 puta 4, a prije su bile još za 50 posto veće - priča gospar Ante
Piše: Lorita
VIERDA
Snimio: Tonći
PLAZIBAT
Razgledavanje
jaslica po dubrovačkim crkvama svake je godine jedan od najdražih običaja
gotovo svake dubrovačke obitelj, a među brojnim jaslicama gotovo uvijek svojom
se veličinom, ljepotom, i neobičnošću ističu one u crkvi Male braće. Skrivene
iza crvene koltrine sve do polnoćke 24. prosinca mame sve one koji uđu u crkvu
u božićno vrijeme, a osobito djecu. Mlinica preko koje klopoće voda, ovčice
razasute po cijeloj konstrukciji njima su, a i odraslima, nešto zbilja
nesvakidašnje, a čovjek koji je već dugi niz godinama zadužen za uređenje i sam
dizajn jaslica je Ante Glavor. Njegova ljubav prema jaslicama seže još u
djetinjstvo.
Pola stoljeća s
jaslicama
- Počeo sam se
za jaslice i ovaj posao oko njih interesirati još kao ministrant. Kako sam se
vazda motao po crkvi, gledao bih kako ih rade i sastavljaju, i tako je to
počelo davnih '50.-ih godina - priča gospar Ante, zagledan u ove godine novo
napravljenu konstrukciju i to od plastike.
- Vrijeme je da
se pokuša nešto promijeniti da bi nam bilo lakše donositi i sastavljati
jaslice, danas ima novih materijala. Doduše, teško je mazati smolom ovo platno
koje potom postaje čvrsto, nadisao sam se otrovnih para i kemikalija. Ipak,
ovoga puta smo konstrukciju, koja stoji na letvicama donijeli smo u pola sata,
a prije bi po cijeli dan samo prenašali dijelove koji su bili izrađeni od drva
i vreća gipsa koje su držale dijelove na okupu - priča Ante Glavor, sretan što
je barem taj dio posla ove godine umanjen barem tri puta.
No, to mu ne
daje vremena za predah. Dok im se potpuno ne posveti u popodnevnim satima, kad
mu u pomoć stiže Emilio Česko, namješta dvije ogromne jelke sa svake strane
oltara Male braće. Jedna je ljepša i bogatija, dok drugu treba popuniti
odrezanim granama, za što mu 'daju ruke' trojica pomoćnika. Pomiču stabla onako
kako se Anti čini da je najljepše, i malo udesno - malo ulijevo, bliže zidu pa
malo dalje, pokoja ubačena grana da jela dobije na punoći i - to je to. A još
ga čeka riješiti krucijalnu stvar kod jaslica - vodu. Ove godine neće biti
mlinice, no voda ipak mora negdje teći, a problem je naći tako malenu pumpu
koja bi bacala vodu metar uvis.
Pumpa za bunar
- Dobio sam
jednu, ali tolika je da se njome može vaditi voda iz bunara! A nešto ću morati
smisliti, žao mi je što neće biti vodenice da se okreće voda, to je uvijek
najljepši dio - složio se gospar Ante s većinom posjetitelja crkve i čuvenih
jaslica, čiji počeci sežu još u 30-e godine prošlog stoljeća.
- Službeno je
zabilježeno da su se jaslice počele ovako praviti 1034. godine, i to od drva i
papir-mašea. Smislio ih je Rafo Capurso, a oslikao samouki slikar brat Ambroz
Testan, a on je naslikao i anđele koji vise iznad jaslica. Njihova sadašnja
veličina je 6 puta 4, a prije su bile još za 50 posto veće - priča gospar Ante.
- Kako je bila
riječ o drvu, one su s vremenom počele propadati, pa su se jaslice počele
raditi od gipsa i starih vreća, i to su one jaslice koje poznajete. Ove godine
ćemo vidjeti kako će ispasti - nesiguran je Ante u svoj rad.
Plastika jest
lakša, ali, tvrdi, ne može dobiti onu hrapavost koju se dobije od prirodnih
materijala, a to daje svojevrsni 'stvarni' izgled jaslica. No ono što je svake
godine problem i što se najteže uskladi su figure.
- Velike figure
od 60 centimetara koje stoje u prvom planu prevelike su obzirom na one
višestruko manje koje stoje tek kojih dvadesetak centimetara dalje. 1934. kad
su jaslice nastajale obitelji su te velike figure darovale iz tvornice u
talijanskom Lecceu. Posebne su, također od papir-mašea, i pokušali smo doći do
te tvornice kako bismo napravili i ostale, ali izgleda da je i njih recesija
dotukla, nismo ih uspjeli naći - priča Ante Glavor, 'živa povijest jaslica'
kako su nas uputili.
Jaslice iz
despeta
Osim davnih
dana, Ante se najradije sjeća onih ne tako davnih, iz 1991. kad su se jaslice
napravile za despet.
- Bilo je
pitanje hoće li ih uopće biti te godine, kao i borova, ali odlučili smo se ipak
za despet staviti i jaslice i borove. Isto je bilo i s mahovinom i zelenilom,
nitko se zbog mina nije usudio gaziti nigdje osim po asfaltiranome, jer ih je
bilo svuda. Kako sam ja tad još radio u Vatrogascima, oni su nam tada pomogli,
ubrali su negdje borove i donijeli nam, pomogli su nam prenijeti jaslice, a mi
smo, budući nije bilo struje, iz samostana Svete Klare dovukli kabele, jer oni
su imali generator, tako da bi imali svjetla. Ipak, za Božić je došla struja, i
Bernard Kouchner je organizirao božićni koncert. Ljudi su ga izviždali jer je
rekao da bi tu trebao biti i netko iz Beograda, ali eto, ljudi nisu imali
mjere. Njegovo je bilo da predloži, a naše da odbijemo - prisjeća se Ante
teških vremena i s dozom mira koju može imati samo čovjek koji uživa u svemu
što radi, i priča o svome prijatelju Emiliju, koji mu popodne dolazi pomoći oko
jaslica.
- On je meni
suprotnost, zbog svega se strašno nervira, sve ga jako pogađa, ljuti se i
uzrujava. Ja sam davno shvatio da se zbog ničega ne treba uzrujavati, zato sam
sad sretan. Otkad sam pošao u mirovinu, zbilja sam u mirovini - govori autor
jaslica u crkvi Male braće.
Do Navještenja
2. veljače pogledat će ih na tisuće ljudi, a dubrovačke stoje još i dan dulje,
jer je 3. veljače blagdan Grada, Sveti Vlaho, i tu, govori Ante, prednjačimo u
svijetu.
- Nije mi drago
kad već 6. siječnja vidim ulice prepune bačenih jelki i borova, to je velika
šteta, ne znam zašto ljudi žure riješiti se toga - priča, a s njime se slažu
obitelji s malom djecom koja obično zahtijevaju da jelke i ukrasi stoje što dulje.
Ugođaj do Svetog
Vlaha
Potpisnica ovih
redaka, a zasigurno i još pokoji čitatelj, sjeća se božićnog ugođaja u kući
koji je trajao do iza Svetog Vlaha, i gotovo ćelave jelke koju su na kraju
polomili baloni i ukrasi, kao i plača kad se morala konačno baciti.
Od 9. prosinca u
9 sati kad se Ante nalazi s pomoćnicima i kreću pripreme jaslica pa do polnoćke
na Badnju večer kad se gotove jaslice otvaraju za javnost, prođe puno dana i
još više posla. Ali s ljubavlju, pažnjom i smislom za estetiku kojom Ante
suvereno vlada crkvom Male braće, ne sumnjamo da će i ove godine njegove
jaslice pobrati najviše uzdaha.
|