Pišu: Marijana AKSIĆ VITKOVIĆ i Renata DEBELJAK

Snimio: Tonći PLAZIBAT

Jeste li možda od onih koji ponekad neko druženje, kavu, izlazak ili šetnju propuste zato jer su to vrijeme odlučili radije provesti 'u društvu' neke knjige? Vraćate li se s putovanja s knjigama kao suvenirima? Poklanjaju li vam ih i vaši prijatelji, znajući za vašu strast prema čitanju?! Iako u modernoj svakodnevici ostaje sve manje vremena za čitanje knjiga, oni veliki knjigoljupci, uvijek će ga naći bez obzira koliko obveza imali! Ponekad nije zapravo ni važno što čitaju, već samo da im je u rukama knjiga, jer putem nje dolaze do nekih novih spoznaja, upoznaju neke nove svjetove... Knjige, časopisi, beletristika, chic literature... Nebitno! Neki su toliko neumorni u čitanju, da vole i vrijeme na putu do posla, dok sjede u kafiću ili restoranu čekajući nekoga, ili pak dok čekaju na pregled kod liječnika, skratiti s knjigom u ruci.

BOŽICA ĐURĐEVIĆ, NOVINARKA

U gimnazijskim danima bili su mi važni na primjer Dostojevski, Krleža, Selimović, a poslije su  mi postali važni Hesse, Huxley, Markes, Borges. To je bio period kada mi je i poezija, kao i danas, puno značila - Edgar Alan Poe, Halil Džubran. Ali, možda, prva knjiga u koju sam se do kraja zaljubila bila je ''Derviš i smrt'' Meše Selimovića

Čitanje je nešto bez čega se ne može

Prava osoba za razgovor o ovoj temi svakako je i novinarka Hrvatskog radija Radio Dubrovnika Božica Đurđević. Za sebe kaže da pripada generaciji ili krugu ljudi u kojemu je čitati nešto što se podrazumijeva, bez čega se naprosto ne može.

A zašto voli čitati?

- Odgovor je valjda u tome što kaže Nabokov ''Samo se zahvaljujući čaroliji fikcije šljunak svakodnevnog života može pretvoriti u dragulje''. Dakle, meni je čitanje ili općenito knjiga, ne samo put do novih spoznaja, nego su to i vrata čarolije, ulaska u neke druge svjetove - kaže Božica.

Određene knjige, autori ili žanrovi uvijek su bili vezani uz pojedino razdoblje njezinog života i onda kad ih je čitala uvelike su utjecali na njezino oblikovanje kao osobe i na formiranje njezinog svjetonazora.

- Mislim da je gimnazijski period nekako najvažniji u usmjeravanju prirodne radoznalosti mladog čovjeka i da je tada, osim sklonosti prema pisanoj riječi, jako važna uloga profesora koji vas uvodi u književnost, ali i općenito odnos vremena u kojemu živite prema umjetnosti i kulturi općenito. Sjećam se da su meni tada bili važni na primjer Dostojevski, Krleža, Selimović, a poslije su  mi postali važni Hesse, Huxley, Markes, Borges. To je bio period kada mi je i poezija, kao i danas, puno značila - Edgar Alan Poe, Halil Džubran, svi su ti pisci i pjesnici jednako važni na mom putu sazrijevanja. Ali, možda, prva knjiga u koju sam se do kraja zaljubila (nakon bajki u koje sam u djetinjstvu bila ili sam možda još uvijek zaljubljena) bila je ''Derviš i smrt'' Meše Selimovića - otkriva nam svoje početke opčinjenosti pisanom riječi.

Kod Božice ne postoji pitanje - čita li nešto trenutačno, nego - što, i čak - koliko knjiga sada čita. Trenutačno su to dvije, jedna ''laganija'' i jedna ''za razmišljanje'', ovisno o trenutku.

- Ako govorimo o beletristici, uvijek nastojim pročitati bar dio recentnih naslova pa sam evo nedavno pročitala ''Puhač stakla s Murana'', a sad je na redu ''Lolita u Teheranu''. Oduvijek mi je bila zanimljiva i povijesna i biografska literatura, pa sada paralelno s ''Lolitom u Teheranu'', koju autorica Azar Nafisi naziva životopisom u knjizi i koja je prva na rang listi New-York Timesa, čitam i jedan drugi životopis. To je autobiografska sekvenca iz života Georga Orwella ''Kataloniji u čast''. Ono što me uistinu veseli u posljednje vrijeme to je gotovo sve iz britkog pera našeg filozofa, pjesnika i kazališnog kritičara, Tomislava Čadeža. Ono što definitivno nije moje štivo, to je ''self-help'' literatura.

Božica ima omiljene knjige za poklanjanje i omiljene koje bi mogla čitati ponovo. Na primjer, posljednjih je godina rado poklanjala ''Afroditu'' od Isabel Allende, a Krležinog ''Areteja'' mogla bi čitati uvijek iznova. No, koje bi naslove preporučila drugima?

- Mislim da postoje neka opća mjesta kulture i knjige koje bi svi koji se vole smatrati obrazovanima morali pročitati, a sve ostalo je pitanje afiniteta osobe, pa kao i za ostale stvari,  čovjeka se mora poznavati da bi mu se preporučila baš određena knjiga. Inače smatram nepristojnim nametanje svog izbora drugima - mišljenja je Božica.

Na pitanje kada najviše voli čitati odgovara kako o čitanju ne razmišlja kao o nekom sezonskom hobiju, već čita uvijek kada ima vremena, za što su ponekad dobro mjesto i neke ''nus-prostorije''. Ipak priznaje kako su joj u posljednje vrijeme draže knjige s krupnijim slovima.

DUBRAVKA ZVRKO, predsjednica Francuske alijanse Dubrovnik:

Veliki sam obožavatelj romana Ephraima Kishona, ali i Renata Baretića. Jako mi je draga i poezija, posebno od Matoša, Ujevića i Cesarića. Ipak, moja omiljena tematika su definitivno - krimići! Doslovce sam 'progutala' sve knjige Sidneya Sheldona

Obožavam krimiće!

Predsjednica Francuske alijanse Dubrovnik, Dubravka Zvrko ne da voli čitati, nego bez knjiga jednostavno ne može! Obično joj je čitanje vezano za određeno doba dana.

- Netko navečer prije spavanja gleda TV, a ja čitam i čini mi se da ne bih mogla zaspati da prethodno nešto ne pročitam. Meni je čitanje kao dio osobne higijene, priča o svojoj strasti prema čitanju! Dubravka rjeđe čita danju, jer ne stigne.

- Nekad sam voljela šetati s knjigom u ruci pa sjesti na neku klupu u parku ili u kavanu! Uglavnom su to bili neki lijepi ambijenti, ugodni za čitanje. Kada je o omiljenoj tematici riječ, klasike neću spominjati jer njima se povremeno uvijek vraćam, moja omiljena tematika su definitivno - krimići! Doslovce sam 'progutala' sve knjige od Sidneya Sheldona. Stjecajem okolnosti dok sam studirala (romanist sam po struci!) engleski jezik nisam imala na fakultetu, no jedna moja frendica koja je studirala engleski, nabavila mi je sve Sheldonove knjige na engleskom. Mogu reći da sam engleski zapravo i naučila čitajući njegove knjige! Nije on mogao napisati toliko knjiga, koliko sam ja mogla pročitati (smijeh), dodaje Dubravka.

Stil kojim je napisana knjiga također joj je dosta bitan, a jako voli i dozu humora.

- Nekad mi se dogodi da čak ni ne znam naslov knjige koju čitam i autora, jer prije svega čitam iz ugode! Trenutno čitam jedan krimić, ali nemojte me pitati kako se knjiga zove i tko ju je napisao, jer stvarno ne znam (smijeh)! Veliki sam obožavatelj i romana Ephraima Kishona, ali i Renata Baretića! Humor uvijek daje začin knjigama, jednako kao i životu!

Beletristiku obično posuđuje u knjižnici, jer doma nema prostora za toliko knjiga.

- Imam divnu knjižničarku Ivanu u knjižnici u Peytonu koja uvijek zna što ja volim čitati i čak ako prekoračim rok za vraćanje knjiga, uvijek me pričeka. Prema knjigama i autorima oduvijek imam neki respekt, pa recimo ako počnem čitati knjigu koja mi se baš i ne sviđa i čini mi se lošom, kad tad ću je pročitati, nekom drugom prigodom. Svaku knjigu koju počnem čitati obično ju pročitam do kraja., priča nam Dubravka Zvrko.