|
 Piše:
Marko GILJAČA
Snimio:
Javier Bernardo Gonzales
Pred
nama je treća godina Epidaurus festivala u Konavlima, kulturne manifestacije
koja u skoro mjesec dana trajanja (28.8. - 22.9.) obogaćuje rujansku kulturnu
ponudu krajnjeg hrvatskog juga, a koja je započela na inicijativu dubrovačke
pijanistice Ivane Marije Vidović, koja je i umjetnička ravnateljica festivala.
Koliko
su uspjesi prethodnih sezona olakšali ili pak otezali organizaciju Epidaurus
festivala, jer dobre sezone u tako ranoj fazi stvaranja postavljaju obvezu održavanja
visoke kvalitete programa?
-
Pred nama je 3. Epidaurus festival sa svojim credom "Living with Arts" u najjužnijoj
općini u Hrvatskoj koji se zdravo nametnuo 2007. u prekrasnom Cavtatu, jer ga rade
ljudi dobre volje koji vole umjetnost i ljepotu, a nadasve vole raditi i znaju
raditi u timu. Što je najvažnije, imaju neizmjernu ljubav prema tom predivnom podneblju.
Svakoj se ediciji pristupa s istim, prvenstveno zadovoljstvom i kuriozitetom. Doživljavam
ovaj kulturno umjetnički program kao izazov koji stalno nosi sobom nove radosti
kao i prepreke, no entuzijazam i velika ljubav prema rodnom kraju je uvijek tu
kao light motiv u svemu što odlučim raditi pa mi se ne čini tako nemogućim
stizati sve. Teško je svaki put, možda je samo lakše jer se znaju koraci do
cilja, kontakti, gdje poći i kada, termini, dakle...govorim isključivo o organizacijskim
i tehničkim koracima. Ovi drugi pak, budući da sam osoba koja ne voli ni
ponavljanje, ni monotoniju, mi otežavaju čini se, ali su mi i izazov da
festival uvijek iznova bude svjež, kreativan, kvalitetan s dobrim elementima iz
prethodnih, a s novim idejama iz nadolazećih... Uz sve to, pokušavam učiti iz
nekih pogrešnih koraka koji su odlična pojava, neminovna rekla bih jer se samo
tako može ići naprijed, kako u festivalu, tako u svemu.. Ako se očuva neka
"aurea mediocritas" u svom radu i ako ne izgubimo sebe u bilo čemu što činimo,
uspije se zapravo sve...
Ovogodišnji
festival otvara se tangom, a znamo da si imala uspješnu turneju po Južnoj
Americi koja je uključivala i domovinu tanga - Argentinu. Koliko su kontakti na
tvojim nastupima po svjetskim pozornicama zaslužni da dovedeš umjetnike na Epidaurus
festival?
-
Gigantsku i čarobnu Argentinu sa svojim pejzažima koji me svakodnevno prate,
obišla sam dobrim djelom već dva puta. Točno tako, fascinira me Tango, ali i
intenzivni način na koji žive, ne ostavljajući daha za sutrašnji dan. Uvijek mi
je iznova, dobar primjer da se osjećaje treba izraziti i da se pokuša zamisli
ostvariti. Tango me privlačio i prije nego sam upoznala Argentinu, isto kao što
me kao glazbenicu privlači svaki žanr, ukoliko je kvalitetno koncipiran i
izveden. Zanosim se Tarantellom, napolitanskim kanconama, flamencom, salsom,
našim klapskim pjevanjem. U svemu tome samo mi je kvaliteta najvažnija. Ove
godine gostuju pjevačica tanga iz Montevidea, plesači iz Buenos Airesa, gradova
koji su mi se usjekli u srce, s tim svojim senzualnim bezrezervnim "ritmom" života
koji se konstantno pleše, kako u ljudskim psihama tako i na gradskim ulicama. Marcelo
Álvarez učio je Tango od najvećih plesača, od ulica i bordela do poznatih sala.
Biti će prekrasno vidjeti te argentinske vještine tijela, nogu, zapravo duša
koje se isprepliću komunikacijom dvaju tijela koja se toliko razlikuju. U tome
jest cijela tajna tanga i sigurna sam da će nas velemajstori u Cavtatu ostaviti
bez daha....k tomu ne zaboravimo naše čarobno podneblje i prekrasnu Vilu Banac,
tu senzacionalnu aulu u noći. Zato smo i nazvali ovaj koncert "Tango bajo las
estrellas" (Tango pod zvijezdama). Svakako, već ste Vi odgovorili na stavku
ovog pitanja....Tako putujući, a još k tomu želje za komunikacijom nikad ne
fali i da ne znam jezik koji je neophodan, mislim da bih se umjela dogovoriti
za suradnju... A, ne zaboravimo, Croacia (Hrvatska) slovi za vanrednu zemlju,
kako u Argentini, tako i u Brazilu, Čileu, Peruu i Urugvaju.
Kakve
si reakcije o festivalu u Konavlima dobila od ljudi koje srećeš i s kojima
pripremaš festival i jesi li zadovoljna uključivanjem i podrškom stanovnika i
gospodarskih subjekata najjužnije hrvatske općine?
-
Znate, rijetko se formira povjerenje do te mjere da se doslovno osjećaš podržan
u svakom trenu, u svakoj pori ovog djelovanja. Valjda svi znaju da mi ovaj projekt
nije "služio" niti je tako zamišljen niti zbog samopromidžbe, ili nečeg što
možda netko a priori promisli. Ja se time ne opterećujem, štoviše na to ne
gubim vrijeme jer ima svatko pravo na svoje fantaziranje, ali je možda mudrije
stvoriti sudove a posterior jer u biti radeći na festivalu vježbanje klavira
često mora doći i u drugi plan, a što mi ovako savjesnoj ne pada uopće lako. Kako
i sami znate i prije, a ni sada gostovanja mi ne nedostaje. Povjerenje o kojem
govorim važnije je od bilo kojeg novca, financijske potpore. I ono se ne može
kupiti. Na kraju krajeva i do financija se dođe, ali to samo ako sponzori imaju
povjerenja, poštovanja i nadam se mrcu divljenja prema ovome što predano
danonoćno, ove dane činimo. Te ako vole kraj u kojem djeluju pa mu žele što
blistaviju kulturno umjetničku budućnost. Moje riječi hvale nisu nedostajale u
nijednom mom medijskom izrazu i opet iz početka ponavljam, veliko hvala svima
koji nas od starta, a i od ove godine podržavaju, svima onima koji će nas opet
podržati. Svjesna sam da je ovo težak trenutak financijske krize, ali opet, zar
je moguće da i njega ne prebrodimo i to ne porazom već sa slavolukom, kad smo
prebrodili i rat i sve one bjesne i sulude zbilje. Od sponzora tu su uvijek
naše 4 karijatide, rado ih tako nazivam i bez njih ova bi se prelijepa kula
ipak ako ne srušila onda dobro ustrašila. Moj tim, na stranu od sponzora, je od
ove godine počeo dobivati prekrasnu formu. Svima pohvale i divljenje uz golemo
hvala.
Sad
malo o programu. Koje bi programe ovogodišnjeg festivala izdvojila kao vrhunce
festivalskih večeri u Konavlima?
-
Za mene, kao umjetničke direktorice, svaki pedalj ovog projekta je užasno važan
i sagledam ga apsolutno s istim intenzitetom. No, ipak izdvojila bih fakte koji
ove godine uzdižu ovaj mladi festival na pjedestal svjetskih festivala. Samo
kvaliteta programa svjedoči valja li festival ili ne. Iako, bez uvreda prema
svima koji se trude, svaka je inicijativa u kulturi ili bar ono što joj se teži
približiti, za pohvalu. Gostovanje jedne od najboljih gitaristica svijeta, a k
tomu naša Hrvatica, Ana Vidović, svojim će performansom automatski dati
Epidaurusu onaj "elitni" sjaj. Ana je krema današnjice u klasičnom svijetu i to
je velika stvar dobiti ju u program. Vrhunac svih ovih triju edicija je svakako
dolazak unuka, treće generacije najjače violinističke dinastije svijeta,
Valerya Oistrakha. Svakako, plesači Tanga su top class, čileanski gitarist i
pjevačica Kemp Alvarez su isto sjajni, po drugi put povratak doajena hrvatskog
glumišta Pera Kvrgića, da ne govorim o Vladimiru Kranjčeviću koji će ravnati
operom u Konavlima ili Dinku Bogdaniću koji je napravio koreografiju i redatelj
je Epidaurusovog projekta "Opera u Konavlima" koja je lani izazvala
oduševljenje.
Koliko
su dubrovački umjetnici uključeni u ovogodišnji program Epidaurus festivala i
nalaziš li podršku među svojim kolegama glazbenicima?
-
Bit ću kraća, jer ne volim o kolegama govoriti javno. Ne daj Bože da javno
govorim o njihovom stvaranju i umjetničkom djelovanju, jer kakav god bio
rezultat iza svakog tog rada stoji težak napor i dedikacija. Držim da treba
biti smion, ali ne grub u smislu aut vincere, aut mori. To nam ne treba.
Treba nam iskrenost, poštenje. Imam na svu sreću par divnih kolega koji su
uvijek dobrodošli, a drugima preporučam da se otvore i da imaju što više
poštovanja prema bližnjemu. Nastojimo uključiti svake godine nekoliko
dubrovačkih tj. lokalnih umjetnika, a poglavito i sami znate, mlade talente;
Đanu Kahriman, Marina Marasa, Tonija Kursara, Gorana Jurasa, Ivu Vukić,
Tomislava Previšića... Velike napore zahtjeva svaki od projekta u festivalskoj
kolajni. Žalosti me kad čujem zločestu kritiku jer često će ti spremni reći
kako nisi dobro napravio, ali će ti vrlo nespremni prešutjeti ukoliko je nešto
dobro ili odlično. Ali, to je ukazuje da ne poznaju sami sebe, tj. da nisu
sobom zadovoljni. Zato, ljubim i podržavam kolege dobre volje iza kojih stoji
golem, predan rad i kao takvima uvijek su im otvorena vrata, ako zadovoljavaju
kriterije. Neka se ne čude što se dvojimo uzeti ljude loše volje. To nam
usporava tempo, a tempo ne smije oscilirati!
Između
dva festivala, uvijek nastavljaš s putovanjima po svjetskim pozornicama. Što te
je posebno dojmilo u ovom razdoblju i čime si posebno zadovoljna kad su u
pitanju tvoji solistički istupi?
-
Konstantno nastupam i u ovom trenu upravo mozgam kako napraviti da budem najkvalitetnija
što mogu u Našicama 10. rujna, ako se radi dvadesetak sati, što na festivalu
što na vježbanju. A gdje je tu prostor (iako je to samo tako sada u vrijeme
priprema festivala) za meditaciju, memoriziranje, bavljenje športom za
kondiciju koju iziskuje pozornica koja Vas umornog cijeloga proguta. Računam
mlada sam, ili možda imam neki posebni čarobni štapić pa se nadam sve stići.
Nije posao onaj što će mi najviše energije posrkati. Nije festival, nisu obveze
te koje me umore. Ono što me najviše umara je „La vie quotidienne" kako bi rekao Pascal ili Hegel,
zloća pojedinaca koja djeluje kao otrov pa ga treba učiti izbjeći,
mediokriteti, to da ljudi vjeruju da apsolutno sve znaju raditi. Pa da i znaju
dosta toga uraditi - 24 sata ipak nisu dovoljna. I ono što najviše crpi
energiju jest sve jače saznanje da ako ti nešto krene, imat ćeš sve veći broj
neiskrenih prijatelja, a iskrenih neprijatelja. Stalno se kao humanist pitam
zašto to mora biti tako i vjerujte mi, odgovora ne nalazim s obzirom da nas je
na svijetu mnoštvo, a da prečesto ne vidimo dalje od svog nosa.
Što se tiče mojih nastupa prezadovoljna sam debijem u Splitu u foyeru HNK
protekle zime, te mojim debijem u Francuskoj u dvorani Dariusa Milhauda u
ožujku, da ne govorim o nastupu na Sveučilištu u Zadru u svibnju, jer mi dragi
prijatelji i kolege još kazuju da šetajući pod prozorima Sveučilišta u Zadru
„čuju" Život cvijeća Dore Pejačević kojeg sam izvela uz recitacije iz
moje istoimene knjige, uz suradnju talentiranih studentica iste institucije...
To mi se utkalo pa ću citirati za kraj riječi Dr. Roberta Bacalje koje je
zapisao kao osvrt na koncert u ovogodišnjem katalogu sveučilišta. Bolje je da o
mojim nastupima i kreacijama uvijek kazuju drugi, a posebice ako su s više
iskustva, stariji i kompetentni:
„Čudesnim
interpretacijama Chopina, Liszta, Albéniza i posebno Dore Pejačević, mlada
dubrovačka pijanistica uvela nas je u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, 30
svibnja, u prostor glazbene stvarnosti. Neponovljivo, snažno, mladenački i
optimistično. Slika Života cvijeća Dore Pejačević tako nam se živo i opojno
urezala u svijest da ćemo još dugo potaknuti glazbom osjećati tajni život
cvijeća kako ga je umjetnica u svojoj kreativnosti jednom zauvijek zaustavila u
notama..."
Klavir
na kojem sam diplomirala
-
Klavir Steinway&Sons D 274 nam stiže iz Italije iz fabrike Fabbrini, a kvaliteta
muziciranja ne može odzvoniti na lošim instrumentima. Ako to i uspije, radi se
o velikom umjetniku i o trenutku sreće. Ali kvaliteta zahtjeva kvalitetu.
Štimer iz fabrike Fabbrini, Angelo, osobni je štimer i velikog Pollinija, a bio
je i doživotni štimer neponovljivog Michelangelija. Na talijanskim festivalima
kad sviram skoro uvijek su iznajmljena glazbala iz njegovog dućana. Prve godine
smo imali Faziolija koji je došao iz Ljubljane. Kad sam za njega sjela u Cavtatu
"prepoznala sam ga". Poslije sam doznala da je to Fazioli kojega je otkupio od
Akademije u Ljubljani i da sam ja upravo na njemu i
diplomirala.....koincidencije kažete....hm!?
EPIDAURUS
FESTIVAL
Petak, 28. 8.
21:00 Terasa Vile Banac,
CavtatGala koncert svečanog
otvaranja
Tango bajo las estrellas - Tango pod zvijezdama
Subota, 29. 8.
21:00 Dom kulture, Cavtat
Otvaranje izložbe „Život cvijeća"
Marusja Brautović i prijatelji
Recital južnoameričkih arija
Nedjelja, 30. 8.
21:00 Dom kulture, Cavtat
„Mladi talenti"
Ponedjeljak, 31. 8.
21:00 Salon Ragusa, Hotel
Croatia
Humanitarni koncert povodom
30 godina djelovanja Klape "Ragusa"
Srijeda, 2.9.
21:00 Župna crkva Svetog Nikole, Cavtat
„Gitarissimo"
|
PROMIŠLJANJE BAŠTINE
GLAZBENA ŠKATULICA
ULICAMA MOGA GRADA
KROZ PRIZMU ZAKONA