Neki dan me imalo kolpat od uzbuđenja kad sam prolego u fojima da se lako može dogodit da se neđe od Ploča pa put Dubrovnika pruže i tri ceste. Postojeća Jadranska magistrala i još dvije velike - prava autocesta, kao nastavak glavne od Zagreba do Osojnika, i brza su četri trake, preko mosta i Pelješca. Jerbo su na razini Vlade dećidali da se dogodine ima gradit autocesta do Neuma i od Neuma, i to je gotova stvar, a ako preko njega Bosanci ne učinu svoj dio posla i budu činit komplikacije onda će se potegnut i pelješka četvorotračna, pa nek oni pjevaju borbene kad hi zaobiđemo. Jes da je bilo nekijeh od struke koji su rekli da je deboto nemoguće zgradit autocestu na uskomu hrvatskomu pojasu uz more, nego da bi je trebalo isat gori, u BiH, pa kroz Popovo polje, a onda je neđe preko Trebinja kalat do Grada. Kako da ne. Samo bi nam još Trebinje tu trebalo upast. Ma Bosance i ne interesa takva traka, jerbo je njima gospodarski važan koridor do luke, do Ploča.

A da će od svega nešto i bit potvrdio je čuveni mostograditelj Jure Radić, koji je reko da se most s kopna na Pelješac počinje gradit «maksimalnim intenzitetom» i da su soldi za to već osigurani. Kako se neće gradit kad su ekonomisti rekli da je ta investicija opravdana. Još u studenomu prošloga godišta u Hotelu Arđentina predstavljena je Studija o opravdanosti izgradnje pelješkoga mosta, koju je učinio Ekonomski fakultet u Zagrebu. I svi su rekli da je opravdana. Bome da je opravdana, jerbo je ondašnje Ministarstvo prometa i veza platilo Studiju osamsto tisuća kuna. Pa da neće bit opravdana. A sve one koje to podsjeti na neke «jedinstvene ekonomske opravdanosti» iz prošlijeh vremena, isto plaćene, može bit sram uporedbe. Mene je u opravdanost najviše uvjerio jedan od autora Studije koji je, dva dana iza njenoga predstavljanja, i to baš 22. studenoga, preko našega Radija reko da će izgradnja mosta omogućit izvoz poljoprivrednijeh proizvoda s Pelješca; pa će tu dolazit radit čeljad iz Hercegovačke županije a vraćat se doma pa će se tako tamo poboljšat ekonomski položaj; pa da je za očekivat porast stanovništva na poluotoku; pa da će i strani vlasnici nekretnina sudjelovat u izgradnji infrastrukture na Pelješcu, ečetera, ečetera.

Insoma, neka se sve gradi, ne bi li nam jednoga dana Hrvatska bila cestovno puno bliža. Samo nijesam sikur je li pametno gradit «maksimalnim intenzitetom». Jerbo, može li se dogodit da autocesta bude gotova pa čeljad navali ovamo autima, a garaža na Ilinoj glavici još ne bude spremna za hi primit. I đe onda s njima? Možebit učinit veliki parking neđe u polju kala Osojnika, pa da mogu šetando do Grada, a usput bi odozgor, s brda, imali stvarno famozan panoramski pogled.

P.S. A dok se sve to učini možebit će se dignut ona potporna ograda u Gružu, kala Radeljevića, na kojoj «projektanti» nijesu učinili vrata, pa se sad iz nje ne može ni smeće iznijet. A možebit bi bilo dobro da ona «konstrukcija» i ostane, da svijet vidi kako se u nas podupiru starine. E, lijepa naša Hrvatska!